Stan se penje po četiri etaže: ulazi se u prizemlju, dječje spavaće sobe na prvom su katu, dnevni

boravak s kuhinjom, blagovaonicom i loggiom na drugom, a galerijska spavaća soba s kupaonicom

nalazi se u potkrovlju.

Sam ulaz u stan je specifičan po originalnom crno-bijelom terrazzo podu u hodniku, zatim po velikoj

kliznoj stijeni kao ulaznim vratima te po originalnom jednokrakom drvenom stubištu. Stubište je

omeđeno novom željeznom ogradom, koja je bila i ljepša prije ugradnje sigurnosne mreže, postavljene

zbog nenadanog dolaska šteneta u dom.

Cijelim stanom po visini se provlače obodni cigleni zidovi, poprskani bijelom bojom. Pod čine već

pomalo oštećene OSB ploče lakirane u sivo. Kuhinja je vječno pomična i gotovo nepostojeća jer od

pravih kuhinjskih elemenata imamo samo samostojeći štednjak i samostojeću perilicu za suđe, a

hladnjak je iza zavjese. Dnevnim boravkom sve više dominiraju crvena i plava boja. No, sve se to

može promijeniti već za nekoliko mjeseci. Stan je napravljen za život s obitelji u funkcionalnom,

dinamičnom i prilagodljivom prostoru koji je istodobno jednostavan i otvoren.

U stanu prevladavaju opeka i drvo, a od boja bijela, crvena i plava. Uviđam s vremenom kako ipak

dovlačim stvari koje jedna drugoj pristaju, a crvena i plava su mi trenutno neodoljive. Namještaj u

stanu je stari, rađen po mjeri ili je iz Ikee. Imamo dva divna, iako prokleto teška trosjeda kakvih je

60-ih bilo po cijelom Zagrebu (drveni okvir, spremište za posteljinu i gore tapecirani opružni madrac),

jednu fotelju i pisaći stol naslijeđene iz studentskih dana moje majke, Ikein blagovaonski stol,

kompoziciju raznih bijelo ličenih drvenih stolaca, crvenu vitrinu i plave ladičare te plavo-crno-crveni

tepih iz Konoplje. Prilično eklektičan izbor komada namještaja i detalja za dom. U stanu ima dosta

elemenata koje privlače zanimanje.

Među njima su “ljestve za štagalj” iz Bauhausa koje vode na galeriju, bijela lakirana bačva koja služi

kao stalak za kućnu prašumu kojom dominira monstera, crvena zavjesa koja skriva hladnjak i ostavu

te plava baršunasta dvostruka zavjesa koja skriva i otkriva galeriju dnevnog boravka s koje se, pak,

pruža divan pogled na sam prostor boravka i dalje preko grada.

Prednosti su veća mogućnost razdvajanja funkcionalnih cjelina stana, a mana ista ta razdvojenost,

odnosno rascjepkanost. Život u ovakvom stanu nije za ljude koji ne vole dinamiku i vječno hopsanje

po stepenicama, tegljenje namirnica ili rublja, namještaja i slično. To su dramatična pojavljivanja,

dolasci i odlasci, gotovo kazališni, i nemoguće se ušuljati ili odšuljati neprimjetno. Možda je to i zato

što naše drvene stepenice škripe. Vertikalna komponenta je zanimljiva i pruža mnoge prostorne

doživljaje koje je u jednoetažnom stanu nemoguće ostvariti. Život u jednoetažnom stanu je zato

jednostavniji, statičniji i smireniji.