Kuće trebaju biti dobre, kao dobri ljudi, u skladu s trenutkom u kojem nastaju, promišljene, osobene,
odraz svojih vlasnika i korisnika i svojih arhitekata. Znate, kuće su tu da traju dugo, pa ih shodno
tome treba dugo i promišljeno stvarati, nikako ne naglo i površno. U tom procesu treba uvijek imati
u vidu sklad osobnih potreba i vizija te konteksta u koji se taj objekt treba uklopiti. Naravno, potrebno
je ponekad i malo iskočiti, biti hrabar, razmišljati izvan okvira i napraviti neki možda neočekivani
korak naprijed, po mom mišljenju, u skromnije, a promišljenije.
Radi se o sklopu nekoliko manjih formata, čime je nastao jedno gotovo pa malo susjedstvo, jer se
dijelovi kuće nižu uzbrdo, pa dobivamo sklop sastavljen od krovova različitih smjerova nagiba.
Upravo su ti krovovi reinterpretacija tradicionalnog: jesu pokriveni kupom kanalicom i jesu kosi i
dvostrešni, ali je sljeme postavljeno dijagonalno, a ne paralelno ni okomito na pročelja kuće.
Zemljište je izrazito uzano i razmjerno strmo, pa je najveći izazov bilo osmisliti stambene prostore
koji će unutar tih stiješnjenih oboda ipak davati osjećaj prostornosti, slobode, širine i toliko žuđenog
pogleda prema moru. Iskoristili smo tu nepovoljnu konfiguraciju terena kao prednost, postigli smo
to postepenim uzdizanjem, odnosno praćenjem terena, tako da je pogled s glavne terase, uz bazen,
na čitav zaljev, prema moru, unatoč tome što se kuća nalazi podalje od mora.
To je prizemnica sa stambenim potkrovljem, a baš te kosine krovova određuju podglede
spavaćih soba na katu. Radi se o nekih 120 četvornih metara. Kuća možda jest malena,
ali je okoliš aktiviran nizanjem terasa, natkrivenih i nenatkrivenih, od kojih je svaka
uređena s biljem i mjestom za odmor. To je ono što je čini posebnom i ističe u masi
drugih kuća. Naime, kompletan okoliš kuće aktiviran je velikim pristupnim stubama,
koje povezuju razinu pristupne ceste s razinom glavnog ulaza u kuću kroz pet razina,
a svaka je razina terasa za sebe, što omogućuje korisnicima da se rasprše po terenu ako
ih je volja, da se udalje jedni od drugih u osamu, pa ponovo nađu na glavnoj terasi uz
bazen ili primjerice koktel.
Bazen je, pak, djelomice u terenu, a svojim najisturenijim dijelom izvan terena, što je
omogućilo stvaranje dodatnog, otvorenog, a zaklonjenog tuša, koji se ljeti najviše koristi:
ugodno je na povratku s kupanja otuširati se vani, ostaviti mokre ručnike, i osvježen
krenuti prema terasi uz bazen. Teren nije popločen, nego je polaganjem oblutaka kao
završnog sloja omogućeno da se posade masline, lavanda, loza i palme, da zemlja diše,
da se noću hladi, da polijevanjem ostvarimo toliko potrebnu svježinu u vrelim ljetnim
danima i noćima. Terase uz kuću su natkrivene drvenim krovištima, kupa kanalica je
naš završni pokrov, a podgled je kao i grilje lakiran u svijetlo plavu boju.
Odabir boja nastao je kao reakcija na nemogućnost da kuće budu potpuno bijele,
naime u zadnji je čast obustavljena isporuka bijelog crijepa, pa smo morali promijeniti
i boju stolarije i boju zidova pročelja iz bijele u blijedo plavu boju stolarije, odnosno
bež boju pročelja.
Zajednička nam je namjera bila da stvorimo opuštajuće prostore, namještene djelomice namještajem
koji je već bio u vlasništvu obitelji, a djelomice je nabavljen baš za ovu kuću. Standard opremanja je
također šarolik: ima tu komada iz Ikee,a ima i puno namještaja iz Uno Piu kolekcija za opremanje
terasa i vrtova. Izdvajaju se i cementne pločice, nabavljene u Maroku, koje svojim bojama i geometrijskim
uzorcima daju ton i ritam kompletnom interijeru. Svaka je kupaonica u svojim pločicama, a WC uz
bazen je napravljen korištenjem ostataka, i sasvim dobro funkcionira – nabraja arhitektica dok šetamo
kućom i divimo se njezinom sasvim logičnoj i jednostavnoj organizaciji. Sve počinje s natkrivenim
parkirnim mjestima, pa se nastavlja s natkrivenom gospodarskom terasom, pa pomoćnom kućom,
koja se sastoji od dvije prostorije sa zasebnim ulazima. Zatim slijedi volumen bazena s terasom, unutar
kojeg su tuš, WC i sauna. Nakon toga dolazi se do natkrivene terase ispred kuhinje s blagovaonicom
te se naposljetku ulazi u dnevni boravak i terasu s roštiljem. Nastojali smo kuću otvoriti prema vizurama
mora i okolnih maslinika, a zaštititi koliko je to moguće od pogleda prema susjednim kućama.
Inače, cjelokupan interijer ove kuće mogao bi se opisati kao eklektičan, nastao kombiniranjem namještaja
koji je već bio u vlasništvu obitelji s novim namještajem izrađenim po mjeri baš za ovu kuću, kao što su
kuhinja i blagovaonica. U uređenju okućnice prevladavaju kamen i oblutak, dakle bijeli i oker tonovi, uz
dosta maslina, lavande, loze i palmi. Terasa oko bazena je uređena kompozitnim teak deckingom, bazen je
u bijelom staklenom mozaiku, pa je voda izrazito plave boje. Grilje i podgledi natkrivenih terasa su u
blijedo plavoj boji. U interijeru prevladava kamen na stepenicama, izbijeljeni hrastov parket u formatu
seljačkog poda u sobama te specifične marokanske pločice u kupaonicama.
Što se tiče detalja koji su uvijek točka na i uređenju, tu su uspomene s putovanja, ima tu elemenata
afričkog i dalekoistočnog folklora, što pridonosi eklektičnom, razigranom, šarenom tonu interijera,
koji je u kontrastu s gotovo bikromatskim okućnicom, gdje prevladava bijela boja kamena
(nabavljenog lokalno, iz mjesta Visočani) i blijedo plava boja grilja.